DIVA: Kad sam počеla smišljati i koncipirati intervju, krenula sam u potpunosti uvjerena da će to biti razgovor prvično o muzici, njenoj ulozi u vašem životu. Na slušalicama ide poslednji album - Brod Budala na Apple, iz 2020te, izlistan kao jazz, i od nekog razloga iznenađena sam da se smijem na dovitljivost tekstova, kao što sam se smijala kad sam bila tinejđerka, nisu bajati, nitu ustajali sa starim istim doskočicama. Zvuče zrelo, vremeno, i svežo:
Seri, seri, moj golube beli
Serator pjesniku sere o rimi
Gnjurcu o plimi, meteorologu o klimi
Doktoru mlati o vakcini
Inžinjeru kenja o mašini
Gradjanima Nagasakija o Hirošimi
Vojniku tupi o skraćenju
Kurvi popuje o poštenju
Popu metaniše o krštenju
Generalu o unaprjedjenju
Astronomu teoretiše o nebu
Pekaru se miješa u lebu
Slastičaru o baklavi
Koliko mora oraha da stavi
Oduvjek su mi bili tužni stari rokeri, koji uporno i tvrdoglavo se drže za rokera koji su bili u svojim 20ma. Drugi put kojim obično odu je - mijenjanje žanra ili kompletno mijenjanje karijere iz muzike u slikarstvo recimo. Što misliš, koja je formula uspješnih rokera nad 45-50 godina. Da ostanu relevantni, a da ne budu komični u tom pokušaju?
RAMBO AMADEUS: Ne znam, zaista, ni kao adolescent nisam bio roker, više su me zanimali malo kompleksniji muzički žanrovi. Kao pubertetlija sam mislio da sam panker, ali nije me dugo držalo, Herbie Hanckonck, Keith Emerson, John MC laughlin i ekipa kkoja je svirala taj Jazz Rock bila mi je bliža srcu. Najbliže iz Rocka što sam iskreno volio je Album Wired od Jeff Beck - a. On ni danas ne djeluje komično.
Takodje, mislim da su tekstovi , poezija, ono što popularnu, laku muziku čini dobrom, originalnom, ili banalnom s drudge strane. U lakoj, popularnoj muzici dakle, tekstovi su presudni, jer je muzika sastavljena od opštih mjesta.
Tu je svakako važna i garderoba, ponašanje koje čine nekog muzičara komičnim ili ozbiljnim.
Naravno, ima slučajeva kad se i banalnost i muzike i tekstova toleriše, ako protagonista javno zastupa humanističke stavove, ako upotrebljava svoju popularnost stečenu lakim notama da bi propagirao humanističke vrijednosti.
S druge strane, nekada ništa ne pomaže.
Naiskrenije, ne znam odgovor na vaše pitanje. Ne znam ni zašto bi se po svaku cijenu trebalo ostati relevantan. Mijenja se vrijeme, i kriterijumi, mislim da je nakomičnije kad se stalno prave neke estetske akrobacije da bi se zadržala pažnja auditorijuma.
Nakon par minuta čeprkanja po informacijama o Rambo Amadus koji bi mi pomoglida se spremim,naletjela sam na "Nadkast podkast" - to je tvoji podkast, kojeg samo što počinješ. Mislim da to kaže dosta, da prvo nešto na što sam naišla je podkast, no i da sa tvojim gostovanjem u Agelastu, znači podkast, je bio medium preku kojeg sam ostala u neki virtualni kontakt sa Rambo Amadeusom, posebno u vrijeme pandemije, i s tim što sam u Skopju pa te ne mogu načekati na TV recimo. Prva epizoda “Nadkast podcasta” je krajem oktombra.Kakve su ti ambicije i planovi, s tim što podkasti su superpopularni i ta popularnost i publika još uvijek raste? Je li ti bilo teško pronaći se u ulozi onoga koji postavlja pitanja ili ti je bilo lako, kako neko koji je u navici da bude središte pažnje i da vozi priču, odnosno narativ?
Bez brige, rijetko sam na televiziji i kod kuće, pa nisi ništa propustila. Moj fokus je na internetu, čim je profunkconisao, jer tu ne postoje urednici od čije dobre volje ili ukusa zavisi da li će se nešto emitovati i ili ne.
Moj Podcast - Nadcast je zamišljen kao arhiv svih onih mojih gostovanja po drugim podcastima, tako da nije potrebno da mijenjam svoj način ophodjenja u medijima. I dalje to izgleda tako što drugi postavljaju pitanja meni, samo što se sve arhivira na jednom mjestu.
Nemam neke strašne abicije sa tim, fokus je i dalje na proizvodnji nove muzike, to mi je uzbudljivo, to me pali.
Iskra ovog razgovora je koncert u Skoplju 9og Decembra: U makedonskoj filharmoniji nastupa ZJM Big Bend sa “Čudo na Balkanot” , pjesme Ramba Amadeusa u aranžmanu big benda…Čuvena je vaša ambicija da vam se pjesme sviraju na svadbama, kao znak da muzika je doživljela svoji vrhunac, u svojoj društvenoj funkciji. Sigurna sam da su prošla desetljeća otkako ste tu ambiciju ostvarili. Ali Big Bend? U toj konfiguraciji navikli smo gledati recimo Kesoviju, i slične dive i divove ex ju šlagera i evergreena, ali ne i rok zvijezde, posebno one koje su satirične, pa i zappoidne.. Ali taj genre bendingna globalnoj razini nije nešto novo ili neviđeno. .Vidjeli smo Sir Mixalota, Kendricka i druge ljude engleskog govornog područja kako nastupaju sa simfonijskim orkestrima. Radite li prvi put u ovoj konfiguraciji i postoje li nove lekcije i trenuci za glazbu koju stvarate i poznajete intimno? Kolko je bilo lako naći zajednički jezik, sa orkerstrom, dali si imao utisak da kontaju tvoje namjere i senzibilitet, i konačno smisao za humor?
Čovjek što je stariji, želi da bude seriozniji, pa su i ambicije različite. Najozbilniji autori su sretni kad im se muzika emituje na dane žalosti.
Moja muzika je uvijek bila bliža funku, fusionu, pa i jazzu nego roku, već sam radio nešto slično sa BIg bandom RTS a, tada sam binu dijelio sa Dadom Topićem i Vlatkom Stefanovskim.
Pola mog benda je prošlo kroz Big Band, sve mi je to vrlo blisko.
Radio sam i neoklasiku, klavirske koncerte, operu.
Sasvim je logično da danas veliki ansambli, filharmonije, simfonijski orkestri angažuju autore i izvodjače popularne muzike, očigledno da to sa uspijehom puni dvorane, a valjda je i zanimljivo školovanim aranžerima i muzičarima da oblače popularnu muziku u nove aranžmane, daju im novi zvuk. Mislim da je u pitanju prirodan spoj, dobro je da veliki klasični ansabli nisu ostali hermetički zatvoreni samo za muziku koju je neko odredio prije 100 godina da bude klasična. Pa za 100 godina bi i moja muzika mogla postati klasična, ako joj damo priliku.
Kad smo kod lekcija:pandemija nije prošla baš bezbolno za većinom.Izgubili smo šokantno puno ljudi , zapravo, baš u periodu kada je Balašević otišao, ti si bio u bolnici, zbog covida(zabrinut zbog tajminga:) )
Je li ti ova zanimljiva, pa i unikatna etapa (nema ništa novo pod suncem, kako što glasi pogovorka) - dala nešto vrijedno, kao osobi i umjetniku? Jesi li primijetio kako su umjetnici na internetu kanalizirali energiju i dobili zanimljive trenutke? Ili je to bio samo još jedna obična epizoda u životu Balkana, opterećen šokovima i poviješću?
Izvukao sam nekoliko pouka. Prva, da volim činjenicu što sam muzičar, jer sam sebi dokazao da mogu radeći poslove koji nemaju veze s muzikom da živim mnogo luksuznije, i time razbio predrasudu da sam muzičar - putujući zabavljač jer ništa drugo ne umijem da radim.
Čim su koncerti krenuli, obradovao sam se vraćanju na stage.
Druga pouka, da je dobro imati nekoliko različitih zanata, da to čini čovjeka egzistencijalno sigurnijim u nepredvidjenim okolnostima krize. U krizi kultura prva strada, industrija hrane i energije nikad.
Takodje, za vrijeme covida prilično je poraslo zanimanje za moju muziku, otkrio sam zanimljiv fenomen da u trenucima krize moja muzika mnogo više znači ljudima nego u nekim bezbrižnijim okolnostima, kada se radije okreću lakim notama i lakim temama. To saznanje mi je dodatno dalo krila da kreiram dalje.
Definitivno moje su pjesme manje dopadljive na prvi pogled, ali im je duži rok trajanja, i otpornije su na krize.
Kao neki stari tvrdi sir, koji nije atraktivan kao kolač, ali ima mnogo duži rok trajanja, i kad si baš gladan, radije ćeš jesti sir nego kolač.
Kad smo već kod ničega novog pod suncem – sigurno nema puno pitanja koja nisu vam postavljena tokom decenijama…Ovo govorim približavajući se temi jedrenja koja je, čini se, jedna od tvojih velikih strasti? Što nalaziš na moru što te toliko privlači?
More ne postavlja pitanja, niti kad sam na moru imam potrebu da nešto kažem. A ni kad se vratim sa mora, nemam potrebu da pričam kako je bilo. Baš kao što izbjegavam da govorim o ljubavi i sexu, tako nerado govorim o moru. Nekako imam utisak da mogu svojom pričom samo da narušim osjetljivu harmoniju.
Ova pitanja šaljem odmah nakon ispada repera, dizajnera i od skoro predsjedničkog kandidata Kanyea Westa. Realnost slična Montyja Pythona, koju bi obično bi poslali u rubriku "zabava", no čini se da je odnio vrag šalu, a Kanye West destabilizirao je američku stvarnost, a time potencijalno i globalnu:
pojavio se na Infowars podkast, sa crnom maskom, na licu i otvoreno izjavljivao ljubav prema Hitleru(zato što je izmislio mikrofon - rekao je) i nacistima. Sama činjenica da je u priču uključen američki predsjednik(reagirao je sa izjavom), bivši američki predsjednik(primio ga je na večeru), najbogatiji čovjek na svijetu i njegova društvena mreža Twitter (gdje 75 posto vijesti prvo izlazi i samim time ima nevjerojatnu kontrolu i moć): što možemo da kažemo sebi, za svijet čija je pozornica tako apsurdistički smiješna i zastrašujuće postavljena? Postoji li neka formula koju bismo mogli primijeniti na individualnom nivou, i donijeti malo stabilnosti i mira? Ili je formula - prepustiti se divljoj rijeci?
Treba pogledati film IDIOCRACY, napravljen je kao komedija, ali zapravo je zlokobna slika današnje stvarnosti i bliske budućnosti. .
Vlasnici novca su shvatili da raju treba zamajavati populističkim baljezgarijama, da bi ostali poslušni, radili za male pare i kupovali besmislice koje im se uvaljuju.
Mediji služe za zatupljivanje ljudi, ili rasplamsavanje mržnje, da bi , u slučaju potrebe kapitala za ratom, bilo dovoljno ljudi koji će povjerovati u razloge za rat koji im se serviraju preko medija.
Nadam se da će doći trenutak kada će ljudi prestati da vjeruju masovnim medijima, da će da shvate da mediji služe samo da zbunjuju, manipulišu i skreću temu sa onog što bi običnom radnom čovjeku bilo dragocjeno.
Treba razumjeti da je besplatna informacija zapravo dezinformacija, manipulacija, laž, ili reklama.
Nemam neki čarobni savjet šta da se radi. Ja lično volim da pitam prijatelje za savjet , ako je u pitanju hrana - nutricionistu, ako je u pitanju pravo - advokata , ako je u pitanju zdravlje - ljekara, ako je u pitanju novac - biznismena, ako je u pitanju neki lični problem - psihoterapeuta. Srećom , imam prijatelje u svim ovim branšama.
Čovjek mora nekom da vjeruje, najbolji izbor je obrazovani prijatelj.